<	studeni, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (8)

Komentari On/Off

Opis bloga

Sve što čovjek radi u nekom trenutku se može svesti na pojedine elementarne pobude. Bila to nadgradnja na osobnom, društvenom, emotivnom, zdravstvenom ili profesionalnom planu moderna i samosvjesna jedinka teži oplemeniti svoju svakodnevicu dodanom vrijednosti. Ovdje možete pronaći osvrte na sveprisutne životne situacije i dvojbe kroz koje prolazi većina nas željnih napraviti razliku i unaprijediti svoj život da bi ga kvalitetno (pro)živjeli.

Linkovi

Dodana vrijednost

srijeda, 17.11.2010.

Carevo novo ruho D.H."... engleski umjetnik, poduzetnik i skupljač umjetnina...ddddd... dd...ddd..dd.. d.d..konceptualni umjetnik .... dddd...formaldehid......ddd.d..d. vitrina...tjelesno nepoimanje smrti u umu živućega..." inače, najbogatiji britanski živući umjetnik, a zanimljivo, motiv koji prožima sva njegova djela je smrt. I moram reći odmah, božanstveno se ruga malograđanštini. Kladio bih se da je nakon pojedinih svojih umjetničkih izražaja i reakcija drugih imao onaj smijeh a la draguljče. Inspektora. I tako sam ja malo inspektirao po gugleu i pronašao sočne priče oko dalekoističnih buržujskih skorojevića koji sa svojim druškanima šeretski kupuju kastnu pripadnost. Kupuju "hoch" čvarak na košulji. A... ne znaju. Ne znaju da su magarci i što je još gore da su uz vlastitu privolu oni sami i njihovi okrugli bankovni konti razdjevičeni od jednog konceptualnog umjetnika. Dobili su muda pod bubrege, a oni samozadovoljnim cerekom pokazuju koju novu umjetninu su si priuštili. Jer "umjetnost je sve što ne ostavlja ravnodušnim". I hvale se sigurno vlasnici tih umjetnina kako ih prožima osjećaj svevremenosti i spokojnog dešifriranja prirodnih algoritama bla bla dok gledaju u globalno (po)remečeno djelo čiji se kolege štovatelji kunu da razumiju tog sirotog morskog psa u formaldehidu i oni napućenih usana, razrogađenih očiju ko filđana znakovito, rekao bih RITualno klimaju. U bradu mrmljaju yes, jah, hao, nu, da... Konačno je jasno, umjetnost ne poznaje granice. Crni Damiene Hirst, što napravi ti sa tim svojim konceptom? Naklon do poda. Ni Hans Christian te ne bi raskrinkao.

četvrtak, 04.11.2010.

Izađi iz špilje Čovjek se zove Ricardo Semler. Riječ je o priči o uspjehu na najneobičnijem radnom mjestu na svijetu. Ovaj Brazilac je uveo ili bolje rečeno izveo arhaičan piramidalni hijerarhijski sustav upravljanja iz svoje tvrtke. Piramida je kruta i nefleksibilna. Krug je bolji, otvoren, savršen i stoga tvrtka treba imati fizionomiju kruga. Osim toga svaki element kružnice je jednako udaljen od središta kruga. Zlobnici bi zarežali i okruglo je forma. Dakle, on je izbacio sirovu formu podređeni-nadređeni i eksperimentirao s novotarijama. Pa je tako sagledao postojeći uvaženi sustav s naličja. Podređeni su ocjenjivali svoje uvjetno rečeno nadređene i istovremeno ih birali. Sve informacije vezane uz tvrtku su javno objavljivane na panoima u području tvrtke. Radnici su međusobno izmjenjivali naučene vještine i rotirali radna mjesta da bi ovladali ostalim stručnostima osim onih na temelju kojih su zaposleni. Utopija, ponavljao sam u sebi dok sam čitao. Ali, ponajbolje tek dolazi, dopustio je svojim radnicima da sami određuju svoje radno vrijeme i plaću za to. Suludi postupci poznavajući ekonomičnu (lakomu) ljudsku prirodu, pomislio sam, no, vidjevši rezultate poslovanja ove tvrtke oduševio sam se. U čemu je kvaka? U špilji. Točnije, nekritičnom preuzimanju onoga što se radi, vidi oko nas. Svjetonazori, roditelji, norme, društvo su oko nas negdje oko vremena prestanka sisanja i prvih koraka počeli graditi špilju u kojoj se nalazimo danas. I dok ta špilja istovremeno pruža praktičan zaklon i daje sigurnost, sužava nam pogled. Taj pogled koji je toliko bitan da bi nam pružio nepatvorene žive boje. Pogled koji možemo proširiti jedino da se malo odmaknemo iz špilje, makar preko dana i pitamo se, što bi učinilo dijete u nama. Nezagađeno predrasudama, pretpostavkama i iskustvom. Gledalo bi listove biljki od dolje, a ne od gore kao mi "veliki" i vidjelo sasvim jedan drugi svijet. Svijet naličja, svijet izvan špilje. Gospodin iz početka priče je ipak u zrelim godinama, ali sam siguran da nije dopustio da dijete u njemu nestane.

utorak, 26.10.2010.

O lijanama Ne sjećam se točno prije koliko vremena, a i "imena su mi mrska", no radilo se o intervju jednog sportaša koji je osjetio što je znoj, napor i čelična volja. Pitanje i odgovor koje je mi je ostalo u pamćenju bilo je što on misli o novim i mladim (potencijalnim) sportašima, koji se uvjeti moraju poklopiti osim onih trivijalnih psiho-fizioloških s osnove jednog egalista. On je odgovorio kako za to moraš biti gladan. Hm, mudrijaš. U prvi mah mi je zvučala pretenciozna ta tvrdnja. A kako je on to malo objasnio, nesvjesno sam počeo kimati glavom. Nije to ona tjelesna glad, ma dobro, u današnjim slučajevima možda i je, ali je čežnja, neka upečatljiva stigma, senzacija koja nas istovremeno vuče i gura. Moraš nešto baš jako željeti, ma vraga željeti, čeznuti da bi to ostvario unatoč opipljivim i neopipljivim preprekama. Moraš imati bezuvjetno jasno zabetoniranu kauzalnost svojih odluka i postupaka. Onda si pravi, onda je pitanje KADA, a ne HOĆEŠ li ikada uspjeti. No, što kada je (obično) nastavak i neposustajanje uvjetovano nagradom, ubiranjem plodova, a već nekoliko ciklusa vakulina prognoza najavi potop pred žetvu. I nema nagrade. I nema prolaznog vremena da si mjeriš tempo i uvodis korekcije kako bi ostao na pravom putu. Kako održati fokus, samoaktualizaciju zovimo to kako god hoćemo, koheziju ida, ega, super ega, psihičko zdravlje ? Priča je to o motivaciji. Motivacija je životni pogon. I svatko ima svoj obujam motivacije, a istovremeno i motivacijski prag. No, nažalost motivacija ima jednu dominantnu osobinu, hlapi. I imamo tu motivaciju, ali ona nije svima isti impuls, mi se kao primati, majmuni i weissmuller hvatamo različitih lijana na putu kroz život. I negdje se zadržimo duže, negdje kraće, neke i puknu. Šta tražimo ? I zašto neki staju, a neki idu dalje ? Gladni idu dalje, jer čeznu. Čeznu za boljim životom, sigurnošću, više smijeha, promjenom, zaziru od obijesti, dokolice, možda su čitali "Opomenu", šta ja znam. No, pitam se trenutno što to mene sada motivira da pišem ovaj blog, iako su baterije na rezervi i neodoljivo trenutno podsjećam na onog inferiornog zeku kojem je zadnje što vidi duracellova guzica. Motivacija je korijen onoga što i kako živimo, to je stablo. O njoj ovisi hoće li naš životni ili tjedni projekt biti sekvoja ili zelena salata.

subota, 23.10.2010.

Godišnja zaliha Čitajući novine sjetio sam se svog života u Engleskoj: "...I'm in a great mood tonight because the other day I entered a competition and I won a year's supply of Marmite... one jar..." Izmamila mi naslovnica osmijeh, iskren u početku s nedvojbenim otklonom prema kiseljenju. Čim sam se sjetio te jestvine perverznog okusa. Zapravo, kefir je perverznog okusa, taj mliječni šampanjac s kavkaza koji poštujem, a Marmite ne zavrjeđuje atribut perverzan to je jednostavno perhrambeno čudovište, ni sam proizvođač/izumitelj ga vjerojatno ne voli. Valjalo bi provjeriti jel okus nastao šlampavošću u pokušaju proizvodnje nečega što se pokvarilo i eto ga Marmite. Ajmo probat deklaraciju ovako opisati: konzistencije gustog šumskog meda, boje nježno bež prožete cinoberom. A okus, e to je praskavi vatromet. Negdje na pola puta između najkiselijeg maslaca i nadnaravno slane germe iliti kvasca. Kvasac, protagonist ove priče je zaslužan za ovaj osebujan namaz omiljen? u Britaniji. Takvim slijedom se pozivaju proizvođači na izdašnost vitamina B klase u njemu. A čuj, možda, da su mu dodali malo glutamata, neki štih ovisnosti ili jednog iz E obitelji bismo zavoljeli i postali ovisni o njemu. Ili da su nam kao djeci Marmiteom mazali meke čeljusti umjesto rakijicom još dok su izbijali zubi??! bilo kako bilo, iskreno sumnjam u uživanje tih Britanaca u autohtonoj poslastici. Usudio bih se reći da nečasno i ulagivački glume tu strast kako bi ga progurali pod svoj karakterističan proizvod i prodali. Ma malo sam sumnjičav i prema ovim našima koji prave namaze od hladetine i svih mogućih životinjskih roževina, okrajina... No, ostavljam manevarskog prostora oprezu i uviđam svoje nedvojbeno neslaganje s tim okusom. Onako kako negdje piše o ukusima se ne raspravlja, ja sam trenutno skloniji reći da se o okusima ne raspravlja pa tako ostavljam taj minimalan prostor ne osuđivanja onih mjerenih u promilima koji guštaju u staklenki Marmitea godišnje.

četvrtak, 14.10.2010.

homo plain?! Blog mi neutralnih boja i oblika. Četkica za zube je prosta, na ravnoj plastici vire žice, nije ju dotakao marketinški dah, da sam našao vjerojatno bih kupio drvenu. Pijem vodu. Dobro, ponekad čaj bez ičega, iako u širem smislu poimanja to je samo voda. Jedem bez soli i nezačinjeno. Kuham hranu. Vozim se bijelim autom. Vlastiti mobitel mi je najbliži rođak pejđeru, nema se što posebno pokvariti na njemu. Novčanik - mal, praktičan, jedna kartica. Sportiram u najobičnijoj bijeloj majici. Obožavam biti bos. Oblačim funkcionalnu odjeću. Po zimi ne nosim kapu,šal, a ni rukavice, prekomplicirano je brinuti o tome. Prozračna soba samo s madracem na podu, u sredini je mjesto gdje spavam. ... "Simplicity is the ultimate sophistication" ???

Wanderlust The core of mans' spirit comes from new experiences. Into the wild "...hahahah, ajd pogodi gdje sam na moru ? ma ne, na Velebitu, hahaha na Velebitu? Šta ima tamo ? ova kolotečina kod kuće me ubijala i počeo sam gluposti raditi A to da, mirisalo je da ćeš nekud otići, malo osvježit svoje dane, napunit baterije, a koja je priča, otkud te koordinate, gdje si uostalom uopće ? Nisam uspio iščeprkati nikakav posao i odlučio se doći boriti s nečim konkretnim, a ne vječito sa statistikama nezaposlenih hahahah, aha, aha, a s cim se konkretnim to boriš ? Medvjedima, u prihvatilištu sam za medvjede na Velebitu, udruga jedna... auuuuuuuu, nemoj zaj.....t, stvarno ? I koliko vas je tamo, sta pijete, jedete, di spavaš ? jedna volonterka je tu i sad nas je dvoje. Mogu ti reć da dugo nisam napravio ovako dobar potez. Cijepam drva, spavam ko beba i uspavljujem male medvjede idemo u nabavku jednom tjedno, uglavnom, stapanje s prirodom ajde, uljepšalo mi ovo dan, blesavo, al treba to s vremena na vrijeme otkvačit sve i... jesi ponio kakvo zanimljivo štivo, samoobrana od medvjeda - pravi se mrtav bear grylls priručnik i to ? iskreno, nemam nešto baš praznog hoda, ima tu koješta za radit, začuđujuće prođe dan brzo, a ovo sve ostalo po instinktu, da ne zakržlja toliki evolucijski trud ... " Bio je to dio telefonskog razgovora od neki dan s prijateljem koji je odlučio malo začiniti svoje dane i prekinuti nervozno vrpoljenje na jednom mjestu. Znao sam da dolazi takvo nešto, jer on je jednostavno takva osobnost, pustolovni recidivist s jasno razvijenom potrebom za lutanjem. Uostalom, svi je mi imamo, no pitanje je koliko je osluškujemo i koliko je želimo čuti.

ponedjeljak, 11.10.2010.

(Straho)poštovanje tnnn nn-nn n, tnnn nn-nn n, tnnn nn-nn n -> crvena tipka. Alarm na mobitelu je zvonio neumoljivo i nekako posebno pakosno u 7:30 iako je bila subota, neradna subota. I ne bi to uskraćivanje toliko ni bilo grozno da vecer prije nisam veslao. Veslao toliko da ruke osjetim kao tuđe, ali odzvanja u glavi usput pokupljena SAS-ovska izreka od neki dan "Tko drema - nema". Nepisani, ali uhodan plan već je postojao kao i bezbroj tih jutara do sada. Otprilike jedan od rijetkih dana u tjednu kada mogu raditi baš ono što želim i što visoko kotira na listi prioriteta. To je dan kada se pravi razlika. Hop, pripremne radnje, čaša vode, zobene pahuljice u moju omiljenu "pseću" zdjelicu. Palim laptop i čitam novosti dok jedem svoju omiljenu jutarnju dozu. Utrka je počela i to ne utrka protiv, nego utrka sa... solom, solo i ja napadamo dan. Ponavljanje engleskih pojmova od prošlog tjedna uz čitanje online britanskog časopisa koji zadivljujuće točno stiže na mail. 5 novih nepoznatih riječi uteftereno i prevedeno. Download nekoliko e-books-a od kojih počinjem čitati pitku knjigu pomalo sirovog naslova "Screw it, let's do it". Richard Branson je naškrabao dogodovštine vezane uz djevičanstvo (vlasnik "Virgina") svojih poslovnih, privatnih i inih avantura. Osebujan tip. Netko s kim bi i ručak bio pustolovina, a ovako sam ga odradio nabrzaka u polurazgibavanju za poslijepodnevno plivanje. Srećem poznanika na bazenu i poslije treninga kava s tim čovjekom željnim novih putovanja i krajobraza djeluje nadahnjujuće. S ulaznih vrata u 2-3 koraka skačem do kompa i tražim "best buy" odredište za skijanje ovu zimu, nešto niskobudžetno... Od šume ne vidim drvo, izdašni aranžmani tamte-vamte, morat ću to istražiti temeljitije neki drugi dan. Hvatam svoju trenutnu bibliju "Osobitosti za razvoj pduzeća" i bogobojazno šapućem retke. Zaigrali me ti primjeri poslovanja iz ogromne Britanije. tnnn nn-nn n, tnnn nn-nn n, tnnn nn-nn n -> zelena tipka. Tematska večer uz lokalno pivo kao eliksir veselja je sažetak tog telefonskog razgovora. Brza doza kofeina prije polaska jer neki debeli znanstveni radovi pišu o tome kako značajno smanjuje oštećenje jetre uzrokovano ispijanjem eliksira veselja. Ipak, sutra je nedjelja, apsolutno neradni dan po svim međunarodnim kriterijima pa će se i (straho)poštovanje prema svom vremenu malo utišati i zažmiriti na lijeno nedjeljno prijepodne.

četvrtak, 07.10.2010.

Manje je više "...fiksna početna plaća pet (5) milja kuna i ako to ne bude da j... rak raka ja ću otić van, vidjet ćeš..." to sam u prolazu nadomak svoje zgrade jutros načuo, kako odlučnim baritonom objašnjava svom sugovorniku mladić sa 20 i kusur na leđima. I to me podsjetilo na one stihove (istočnog ibermenša kako ga moj poznanik naziva) "svi smo mi gospodari sveta tu negde sa dvadeset i šest". I čuo sam jeku tih njegovih ulovljenih riječi, ma da, ima čovjek pravo. Pa to nije neki osobit zahtjev i standard, tek da prosječno napuni svoju mjesečnu košaricu. No, kako sam sjeo za svoje računalo počeo razmišljati, kako će on to izvesti. Gdje se zaposliti kada u značajnom broju slučajeva niti volonteri nisu dorodošli jer da bi se netko u tvrtki bavio volonterom posao trpi, pošto taj mentor ne odrađuje svoje zadatke i zapravo po korporativnim kriterijima volonteri su gubitak za tvrtku ??? Strašno, dugo nisam čuo takvo nešto proturječno. I što preostaje tom zdravom mladom pretpostavimo homo faberu? Ostati u domaji i pokušati volontirati da bi svojim životopisom došao u onaj dio sante leda iznad površine te tom razlikom prišao korak bliže zaposlenju ? Krenuti u dodatno školovanje, nova znanja i vještine. U svoj toj inflaciji obrazovnih cijeloživotnih programa ne nazire se baš kanal kojim bi to postalo jednoznačno sredstvo za napredak jer i tako je u velikom broju slučajeva presudno političko groteskno kadroviranje i iskustvo. Hm, iskustvo. Osnovni kriterij svakog oglasa za posao, a ako se i ne navodi eksplicitno onda je u pozadini. Zašto ? Zašto je iskustvo pretpostavljeno akademskoj pozadini i izvrsnosti. Svi ti oglasi za posao veličaju iskustvo, činjenica je da oplemenjuje sva teoretski stečena znanja, no ne trebaju svi zaposlenici biti zanatlije. Zanatlije zbog toga što se u zanatu posao rutinizira te je stoga iskustvo presudno, a ujedno i značajan način učenja izvođenja poslovnih zadataka. Na tragu toga je razumljivo da je iskustvo u određenim poslovima potrebito, no u svim ostalim, novim zaposlenicima treba pružiti priliku da unaprijeđuju svoje profesionalne profile, inoviraju, unose svježinu i maštu. Programiranost i uvjetovanost razmišljanja je dobra u algoritamskim zadacima, no u povećanju učinkovitosti i nadgradnji programiranost koči inovacije. Inovacije, koje su suština napretka. Po pitanju rada u inozemstvu, mislim kako nije lako biti stranac. Te ujedno smatram da trenutno treba zadržati dah dok se ne stiša ova plima izobličenog sustava vrijednosti u Hrvatskoj i ulaganjem u sebe sada spremno dočekati "proljeće" i zasijati svoju karijeru. Mali princ kaže da je manje više, no isto tako napominje kako je bitno očima nevidljivo i doista, vrijedi stisnuti zube i potruditi se pomoći ovoj našoj zemlji da stabilizira svoj napredak. Uostalom, to dugujemo svojoj djeci i djedovima.

ponedjeljak, 04.10.2010.

Eliksir zdravlja Pitao me jedan poznanik nedavno što on može učiniti najednostavnije za svoje zdravlje, a da učinci budu što bolji i dalekosežni. Uzevši u obzir njegove nezdrave navike i stil života, odmah mi je palo na um optimalno rješenje. Riblje ulje. Pretpostavimo da je dobar dio potencijalno negativnih učinaka na ljudski organizam nekontrolirana upala. Iako upala ima svoj poželjan učinak u nekom broju slučajeva nekontrolirana upala u organizmu djeluje nepovoljno. U tom zamršenom algoritmu upale postoje neke sirovine koje se prerađuju enzimima da bi nastale neke druge tvari koje posreduju u uplanoj reakciji. Nezaobilazan dio ovoga lanca su masne kiseline (ulja, masti). I lijepo to sve optimizirano radi, masne kiseline dolaze, enzimi ih prekrajaju i nastaju produkti, medijatori upalne reakcije. Iste te upalne reakcije koje je ponekad negativna, primjerice kod poremećaja metabolizma, debljanja, povišenog krvnog tlaka, ateroskleroze. Što se tu može promijeniti ribljim uljem. Riblje ulje obiluje masnim kiselinama (omega 3, posebice EPA i DHA) koje su u ovom slučaju sirovine enzima koji ih prerađuju, ali nisu tako poželjna i savršena sirovina. U kontekstu ključa i brave, omega 3 masne kiseline ne pristaju bezuvjetno u "ključanicu" enzima i ne aktiviraju ih neograničeno i nekontrolirano. Na taj način su enzimi koji posreduju u upalnoj reakciji utišani što dovodi do ograničavanja upale. Stoga, najveći ROI (return on investment) u slučaju mog prijatelja bonvivana u kontekstu zdravlja i brige imaju omega 3 kapsule. Ima li što učinkovitije i elegantnije nego svaki dan gutnuti 1-2 kapsule i biti svjestan koliko dobroga će to učiniti kvaliteti našega života u budućnosti.

petak, 01.10.2010.

Zabava, samo zabava ??! Nisam ostvario neku osobitu povezanost s televizorom. Teško je odvagnuti i reći: "Pogledat ću samo vijesti" i zbog tog neprimjetnog prolaženja vremena uz tu napast bojao sam ga se. Za vrijeme studija zahvalio sam mu se i udaljio ga od sebe te se odučio za autentičnu i izvornu varijantu studentskog života u sobi s prostom ravnotežom, stol i krevet... u kuhinji. Iako nismo prijateljevali televizor i ja, do informacija sam u to doba dolazio preko interneta i bio zadovoljan. Učilo se, kile se nisu nakupljale jer potencijalno vrijeme ispred te privlačne sprave provodio sam u nekoj drugoj, najčešće fizičkoj aktivnost. No, prošlo je i to studentsko doba (samo)ograničavanja zadovoljstava i radosti pa se sad ponekad i zagledam u ovo vrijeme vitkih aparata tankih profila sa širokom slikom. Nije se promjenilo puno toga, otprilike bih mogao reći: "Omot se mora promijeniti da bi sadržaj ostao zanimljiv". I doista je tako, novi televizor, a program neodoljivo podsjeća formom na isti onaj prije 10 godina.Pa tako se i danas dobro prodaje formula kruha i igara, a servira se uz pikantne dnevno-političke splačine i svevremena zabava. U svom tom predvidivom programu naišlo je nešto novo, iz inkubatora digitalne televizijacije iznuknulo je testno emitiranje tematskih programa. Zaokupio mi pažnju Kapital Network. Ne ulazim u detalje kvalitete i sveukupnosti njihove programske ponude, nego mi se jednostavno sviđa ideja, inicijativa. Pronašao sam i nekoliko emisija koje sam doista pratio (Kapital znanja, u kojoj se opravdano i vizionarski za naše krajeve veliča vrijednost ljudskih resursa i potencijala na koje se tako neuvjerljivo kunu naši političari i gospodarstvenici-koji-kroje). I bila je to divna idila između mene i mog LCD prijemnika dok neki dan nisam pročitao kako je eto tijelo koje dodjeljuje dugoročnu koncesiju emitiranja programa u nadmetanju 3 programa od kojih 2 nude ultimativnu zabavu, a jedan je Kapital Network odlučilo dodijeliti pogađate, zabavnom programu. Hm, zacijelo su zadovoljili formu i smjernice natječaja, a packa Kapitalu jer drugi puta (za 10 g) trebaju malo "staloženije" prijaviti svoj projekt. I dok gospodin Ćuća (Kapital Network) čuči i čeka novu priliku raja će imati obogaćen program zabave i smijeha, a baš kako se većini nas fiziološki kod jakog smijeha dogodi da nam se oči stisnu i zatvore tako će biti i ovaj put stisnutih očiju i suženog vida, no istovremeno se u tom grču lica vide zubi. Zubi koji se slično pokazuju u smijehu i bijesu.